Lokacija: Karanac, Kolodvorska 99.
Ne znam postoji li mjesto koje me svojim nazivom, imenom, više veže uz pojmove turizma u Baranji ili uz pojam lokalne gastronomije kao što to čini Karanac. Nekako nakon Domovinskog rata, kada se ponovno moglo na područje Baranje, prva moja iskustva vezana su upravo uz Baranjsku kuću u Karancu. Vlasnik sada nadaleko poznatog restorana i vjerojatno pionir etno promocije ovog mjesta i lokalne gastronomije još valjda jedino nije dobio neku svoju pjesmu posvećenu svemu onome što radi, ili je barem ja nisam čuo. Tražeći podatke o mjestu otkrio sam kako Karanac tradiciju vuče još iz perioda XIV. stoljeća i uživa gastronomiju i kulturu stvorenu utjecajem Mađarske, Turske i Austrije. Ulica zaboravljenog vremena i Čvarak fest vjerojatno su najpoznatije znamenitosti ovog kraja, ali nezaobilazna je i Baranjska kuća i čini mi se da je to pokretač gastro turizma, ili općenito turizma, ovog dijela Baranje.
No kako meni nije osnova pisati o turizmu već o njegovom najfinijem području, vraćam se ja gastronomiji i iskustvima iz Baranjske kuće. Odmah želi reći da je meni ovo bilo predivno iskustvo pa utoliko je i daljnji tekst baziran na tome dojmu ali ne želim se takmičiti sa već objavljenih hvalospjevima o restoranu, vlasniku i izazovima koji vam se nude kroz jelovnik.
Već u dolasku u Baranjsku kuću, oko i znatiželja mogu vam se poigrati Ulicom izgubljenog vremena, muzejskim izlošcima i ugodom koju nosi dvorišni dio restorana. Sve je onako domaće, kao da ste na nekom salašu u onim izgubljenim vremenima od kojih nas je otkinuo moderan život. Kažu da fotografije govori više od riječi pa kao potvrdu toga stavljam i mali slideshow.
Stavite li jelovnik pred sebe suočit će te se s brojnim izazovima. Ovo je Baranja kakva ona doista jest. Ponude predjela, glavnih jela i deserta ono je što možete naći u svakoj kući koja priprema tradicionalnu kuhinju ovih krajeva. Ponuda suhomesnatih domaći proizvoda sa baranjskom paprikom poput domeće dimljene kobasice ili kulena sjajan su uvod za vaše gastronomsko putovanje. Kada su pitanju glavna jela, tu je izvrstan izbor onih koji su pripremljeni od riječne ribe ali i iznenađenja koja rijetko možete pronaći u drugim restoranima. Sjajan izbor nadopunjuju ciganj pečenje s češnjakom, čobanac, grah iz čupa ili obrazi crne slavonske svinje.
Društvo u kojem sam bio nije se odvažilo na bilo kakve eksperimente i onako ziheraški je odluka pala na roštilj i jedan Bečki odrezak. Naručili smo platu koja je nešto vrlo slično uobičajenim duplim porcijama miješanog mesa. Konobar nam je to ponudio pod nazivom ” Kila mesa ” koju kao prilog prati pekarski krumpir, hladni sataraš i namaz od sira. Kao prethodnicu sam si naručio domaću šljivovicu koja je bila izvrsna.
Još uvijek fotografija govori puno više od onoga što ja mogu zapisati. Mala zamjerka je usmjerena količini krumpira koji je je bio izvrstan i nekako mi se ipak čini da ne prati ovu količinu mesa. Narudžbu smo pojačali sa još kojom porcijom pommesa ali to svakako ne utječe na dojmove o okusu i kvaliteti. U konačnici, ova ogromna porcija mesa dovoljna je bila za troje odraslih i dvoje djece a košta vas 182,00 kune tako da nije problem to pojačati sa još ponekim prilogom. Naravno, obrok je popratila i izvrsna miješana salata. Sa ovom platom uživat će te u okusima pljeskavica, svinjskog vrata, ražnjića, roštilj kobasica, pilećih prsa…
E nakon ovog zadovoljstva trebalo je napraviti malu pauzu. Pogodan trenutak za razmisliti o tekućem osvježenju i o tome što uzeti za desert. Kada je u pitanju vino, ovdje možete kušati lokalna, Baranjska, vina pa se izbor sveo na ponudu rinfuznih vina domaćih vinara. Izbor između Belja i Kalazića prevagnuo je ipak u korist Graševine Belje koja je odlično pasala uz ovaj ručak. Veći je možda problem bio izbor deserta. no i tome smo se othrvali. U fokusu su bile palačinke sa kremom od lješnjaka i tradicionalne taške. Iako palačinke nisam probao poklanjam vjeru Maji i Luki koji jesu i kažu da su bile izvrsne. Za taške mogu ipak suditi na temelju osobnog iskustva i pohvaliti ovaj izbor posebice zbog toga jer je očito da su punjene domaćim pekmezom što me svakako uveseljava.
Što reći na kraju. Lijep prijepodnevni izlet nedjeljom završio je krasnim ručkom u jednako tako krasnom ambijentu. Tko ne vjeruje, put pod noge i u Baranju…
