Lokacija: Suza, Ulica maršala Tita 215.
Treba li odbiti poziv na fiš i dobro društvo? Nikako. Čak je i nepristojno. Bilo je potrebno samo postaviti inicijativu, i to je „ jedan iz mase „ kojeg ćemo za ovu priču nazvati Romeo, dobro odradio. Okupili smo se oko ideje da se za vikend pojede fiš a lokacija je bila Kovač čarda. Osječanima i Baranjcima sigurno poznata lokacija u mjestu Suza, već gotovo u Zmajevcu, i vrlo probirljivim nepcima nudi ugodu lokalnih specijaliteta.
Prošetate li jelovnikom pronaći će te pristojnu ponudu domaćih specijaliteta dimljenog mesa kao predjelo uz njegovo kraljevstvo kulen, dok ostatkom jelovnika dominiraju riblji specijaliteti. Fiš je nešto nezaobilazno na ovoj lokaciji i u jelovniku će te pronaći ponudu fiša od miješane ribe, od šarana ili pak onaj bez glave i repa. Tu su, svakako, i perkelti od soma ili štuke i čvarci od šarana. Uz pohanog ili prženog soma, šarana ili smuđa na jelovniku se nalaze i lignje te standardna jela sa grilla. Među odrescima bi pažnju možda trebalo posvetiti Baranjskom odresku koji je punjen kulenom i sirom.
Malim istraživanjem sam došao do podatka i da se u Kovač čardi može naručiti i perkelt od ribljih obrazina, iako on nije na jelovniku, a za što bi se trebali naručiti i nekoliko dana, ako ne i tjedana, unaprijed. Do sada nisam ovo našao niti na jednom jelovniku ili ponudi pa to malo golica maštu i nepce no to će morat ostati kao mogućnost za neku drugu priliku.
Dakle, za ovu priliku je fokus bio na fišu i pečenoj ribi. Porcije su pristojne a fiš zadovoljava i stroge kriterije kada su u pitanju okus, gustoća juhe i količina kuhane ribe. Sve u svemu jedan jako dobar fiš uz izvrsno domaće tijesto.
U nastavku je na pladnju bila kombinacija prženog i pohanog smuđa uz prilog krumpir salate i pomfrita. I inače je smuđ predmet mog obožavanja kada je u pitanju riječna riba, no sigurno je da je ovo bilo jedno jako divno iskustvo za nepce. Baš onako po mom ukusu. Smuđ pristojno začinjen, komadi baš onako kako volim i ne mogu drugačije nego da iznesem svoje oduševljenje s obje verzije pripreme smuđa. Ovo je sigurno nešto što vrijedi ponoviti bez obzira na odaljenosti koju treba preći iz Osijeka.
A kakav bi to bio obrok od riječne ribe koji ne prati čašica dobrog bijelog vina. Izbor domaćih bijelih vina zasniva se na lokalnim vinarijama sa područja Baranje i već po prethodnom iskustvu znam da nećete pogriješiti što god da izaberete. Iako preferiram tramince, sigurno je da ponuda i drugih vina nikako neće umanjiti vaše užitke.
Fotografije možda jesu dobre no nema tu mirisa, arome, okusa….. stoga put pod noge i darujte svoje nepce.
